ETHIOPIA 0

Dolar. Bir. Naka. Naka.

Afrika je divna, tisuću je to romantičnih mjesta.

Kada vidim fotografiju poželim biti sa vama.

Koliko je dostojanstva u očima tih mladih ratnika.

Kako čovjek samo mora biti sretan da ispija etiopsku kavu i gleda sanjivu dolinu Omo.

I mislim zaista je, dok čitam poruke. Sasvim sigurno čovjek u africi zna da je živ. Tisuću je to mjesta, kako je napisao netko. I mislim, zaista je.

Ali se i pitam? Da li naše fotografije pokazuju sve ono što mi proživljavamo, vidimo, osjetimo? A trebale bi. Da li plačemo, ili se smijemo. Da li doista gledamo u oči mlade ratnike ili je sve samo u vašim očima? Da? Ne? Previše upitnika?

ETHIOPIA BLOG 1

Napisao / Zoran Marinović

Vadim naš dnevnik. Baš onako kako je zapisano prije 3 dana. Nije to izvještaj. Nije ni reportaža. Samo subjektivni niz riječi. Koje ponekad nisu čak ni stav.

Pada mi na pamet kad prijateljima savjetujem da ako žele putovati svijetom najbolje je kupiti dobar paket satelitskih programa i plazmu, dobru. I onda će uvijek imati vječne snjegove Klimanjara, dugu na vodopadima Nijagare, i pjesmu Masaja u digital sorround. Full HD.

Sanjiva dolina rijeke Omo? Tu počinje ovaj dan, jedan, radni, ali sa one strane objektiva, ali ponekad je teško razlučiti gdje završava objektiv a gdje počinje život.

ETHIOPIA BLOG 2

Mladi ratnici koji hrabrošću samo mogu zaradili pažnju djevojaka, žene koje režu usne i umeću krugove da bi bile lijepše, tijela i ukrasi koji imaju priču, jedan su od posljednjih motiva koji dolaze iz nekih davnih, zaboravljenih vremena. Iz afrike koju svi želimo vidjeti. Nedirnute. Lijepe.

Dogovaramo se sa našim vodičem Testify-em (kako simbolično ime) da nekoliko noći provedemo sa plemenom Mursi. Poznatom po tome što žene režu usne i muškarci potpuno goli nose kalašnjikove. Cijena tog podhvata? Nebitno. Podnošljivo visoka.

Sva trojica imamo iskustava sa Mursima. Znamo jedino da sa njima ništa nije moguće dogovoriti. Cijena dogovora zato je podnošljivo visoka.

ETHIOPIA BLOG 3

Pregovori sa vodičem traju dugo. Upiremo u baš svaki detalj, pritišćemo, planiramo, previše za afrikance koji nemaju sat ali imaju vrijeme, čak i zapisujemo. Naivno. Opet.

Gotovo svaka linija u bloku donosi odgovor sa achale, mursi riječ za može, u redu. Cilj je je izbjeći turističku rutu i proživjeti jednu nedirnutu svakodnevicu. Bez natezanja. Bez ludila. … Achale.

Moramo kupiti arake. Alkoholni napitak od kukuruza. To je uz dolare ulaznica. Jedino. Proistajemo. 5 litara. Malo smo sumnjičavi. Okus? O ne. Po mirisu znaš da to ne želiš probat!

Dolazak u selo je sa Discovery Chanela. Lend Cruiser klizi po beskrajnoj ravnici, dok crveno nebo pali obzor, odavde od vječnosti. Afrika je divna, tisuću je to mjesta, napisao mi je netko.

ETHIOPIA BLOG 4

Dogovaramo se da ostanemo nekoliko noći. Poglavica kaže da sve može. Achale. Udara nas po ramenu. Zagleda nam satove. Uzima cigarete. Pokazuje dvije od tri žene. Prsteni u ustima su veliki, svaka vrijedi bar po 30 krava. Bogatstvo. Vodič vadi arake.

Loži se vatra. Podižemo šatore. Čak i snimamo. Topla je afriča noć, pjesma. Ratnici odlažu kalašnjikove, žuti bidon od 5 litara kruži. Svi piju, i žene, i starci ako su to stari ljudi, ali i djeca. Nevoljko se sa tim mirimo, pitamo za ne. Nepomirljivo je vidjeti djecu od 3 godine kako piju alkohol. A bidon i dalje kruži, kalašnjikovi su pod nogama, šefovi klanova pričaju o hrabrosti, žene upiru prstom. Djeca spavaju u prašini.

ETHIOPIA 4

Čovjek sigurno mora biti sretan. Mursi se skupljaju u krug. Plešemo i mi sa njima. Mlada je afriča noć. Lijepo je pod tim svodom nebeskim.

I kad žuti bubnjevi zamru, kad se ugase posljednje vatre, odlazimo na počinak, jer nije to spavanje, nemožeš na takvom mjestu zaspat. Metar, dva od šatora, naš vodič Testify i par mlađih mursa viču jedni na druge, pa nesložno, pijano pjevaju. Čujemo kako padaju, vuku kalašnjikove po kamenju. Jer poznat je to zvuk metala. Lima. Nekako raskliman. Šuškav. Čujemo i redenike. Zveckaju.

ETHIOPIA BLOG 6

Zoru ne opisujem. Ni nama nije draga. I mi smo pili arake! Zanima vas okus? Nebi sada o tome! Recimo da je zora bila onako National Geographic.

Budi se i selo. Dolazi poglavica klana, mamuran, i kaže da moramo platiti. I hoćemo. Čuli su da iz drugih sela da smo došli, pa i njima moramo platiti. I hoćemo. Moramo platiti i vatru. I to hoćemo. Achale.

Radimo. Snimamo. Ipak smo zato tu. Želimo ispričati tu priču o Mursima. Već oko 9 pola žutog sunca ruje zemlju. Neizdrživo. Nemilosrdno. A nigdje hlada. Za pola sata gori zemlja. Sigurno preko 50. Nema veze. Zato i jesmo tu. Želimo ispričati našu priču. Afrika je tisuću mjesta, ne samo jedno.

ETHIOPIA BLOG 15

Doručak? Engleski, samo onako na sprženoj travi, kamenju. Kupili smo namirnica za par dana. Kuhana jaja. Ne možemo ih ogulit. Slabo su kuhana. Dajemo ih djeci. Pokušavamo oguliti mango. Prevruć je i ljepiv. Papaja. Nije za nas. Dajemo ih ženama. Preostaje nam voda? Nije loša. Smo vruća. Na granici čaja. Voda je ovdje bogatstvo, čak i prazna plastična boca puno vrijedi. Stalno smo okruženi sa hrpom musave djeca. Gledaju nas onim velikim UNCHR očima. Dajemo im boce. I vodu. Nema veze.

Dolazi još jedan poglavica. Upravo saznajemo da imaju tri. Pita novac. Achale.

Sunce prži, i nebo, i zemlju. Uvlačimo se ispod auta. To je jedini hlad. A metal gori. Kao da smo pod nekom velikom pekom. Ne možemo ležati na kamenju. Tisuće muha ulazi u nos, usta, moramo se zabundati kao da smo na Kromplatzu. A metal gori. Voda bi mogla skuhati ona neskuhana jaja. Sada. Nije potrebo platiti ni za vatru. A muhe ubijaju. Nema veze. Preživjet ćemo.

ETHIOPIA BLOG 7

Ležimo tako. Od 10. Pitam Gorana nakon što mi je prošlo 3 sata, puna 3 sata, koliko je sati? Kaže 10 i 20 min. O sudbo kleta prošlo je 20 minuta. Nema veze proći će.

Izlazim ispod auta. Tražim neko drvo. I napokon hlad. Hlad. Hlad. Ni National Geographic, niti Discovery nit Animal. Samo hlad. Malo je čudno da ispod drveta nema nikoga. Nema veze. Samo jebeni hlad.

Napokon. Ležimo. Ne možemo snimati jer je sunce prejako. Moramo čekati popodne. Nakon što mi je prošlo novih 3 sata pitam Gorana koliko je sati? Kaže 10 i 45! Pitam jel to etiopsko vrijeme? A ne, naše. Kolko? 10.45. Proći će. Uvijek sve prođe.

Ležimo. Svi leže. Proći će. Uvijek sve prođe. Koliko je? 11! Etijopskih? Ne naših! Temperatura? 100.

Osjetim da mi nešto plazi kroz čizme. Ne, ne, ne osjetim! Umišljam. Sigurno umišljam. Slab sam. Nije ovo za mene, imam 40 godina, već petnaest odlazim u afriku. I već sam tu bio! I nije mi bilo dosta? Ili sam zaboravio zadnji put. Nije bilo ovako vruće. Sigurno nije! Ili je. Nešto mi plazi u čizmi. Umišljam. Vidim Vedran spava. Vidim i neku djecu na drvetu kako nas čudno gledaju. Mislim dobra fotografija. Dobar kut. Odavde. Ma jebe me se. Nešto mi plazi po nozi. Faking je. Je. Je. Mravi. Milijun mrava. Ispod tog drveta drže stoku. Sada je nema! Ili ima?

ETHIOPIA BLOG 11

Vruće je. Dobro, bar nema novih poglavica. Kad temperatura pređe preko 50, počinje predah od plaćanja, happy hour. Ležimo ispod drveta za stoku ali nemoramo platiti! Achale. Vraćamo se ispod auta? 11.15. Etiopskih? Ne. Naših!

Popodne sunce popušta. Prošlo je. Uvijek sve prođe. Napravimo par fotografija. Mursi su najfotogeničniji komad afrike. A afrika je tisuće mjesta. Ne jedno.

Spušta se vruća noć. Za Murse. Za nas? Proći će. Opet se lože vatre! Još arakea? Pa sinoć su popili 5 litara. Kažemo nema. Poglavice se ljute! Jako. Kalašnjikovi su na ramenima. Arake! Arake! Dolar! Dolar! Arake! Dolar! … Achante. Imaju nekakvu rakiju od meda koju ćemo mi platit. Achante. Časte se svojom rakijom koju mi plaćamo. Achante! Samo pijte braćo, nismo mi odavde.

Kalašnjikove vuku po kamenju. Posrću. Viču jedni na druge. Dolar! Dolar! Dolar! Mlada je afrička noć. Čujemo i redenike. Zvekeću.

ETHIOPIA BLOG 12

Sutra ujutro budimo se prije zore. Nema više manga. Nema papaja. Nema banana. Popili smo za 2 dana 40 litara vode, pojeli 5 kila banana i manga, 5 kutija keksa, 3 kila mesa. Achante. Gladni smo.

Imamo sprej protiv rana i ugriza. Sinoć je bilo puno komaraca. Previše. Ili smo mi meki? Omekšali? Život nas mazi. Ali stoka se vratila u selo. Oko naših šatora tokom noći se skupilo stotine krava. Sa kopitima. Sa fiziološkim potrebama. Ljudi smo. Mislim, ne mi. Stoka.

Dolazi i cijelo selo. Svi imaju rane na nogama. Većina i teške upale očiju. Vedran postaje ‘Doktor bez granica’. Spreja. Zamata. Savjetuje. Dolaze iz drugih sela.

Poglavica je nervozan. Ne možemo više snimat. Moram platiti. Kažemo achante. Ne! Dolar! Dolar! Dolar!

Vodič nam objašnjava da to što smo platili za 5 dana, mursima zapravo znači 2. Kako? 5 znači 2? Ne možemo snimati. Uzaludno.

Dolar! Bir. (etiopska valuta). Naka. Naka. (zvuk koji bi trebao opisati zatvarač fotoaparata). Naka. Naka.

Žene uzimaju kamenje! No photo! No photo!

Dolar! Dolar! Bir. Bir. Bir. Naka. Naka. Naka.

ETHIOPIA BLOG 13

U selo dolazi žena sa bolesnim djetetom! Otkrije ga ispod platna. Dječak je upao u ognjište, cijeli je u opeklinama. Neplače. Samo stenje. Pokušavamo. Nešto. Nešto pokušavamo.

Crna napaćena ruka stalno me gurka po ramenu.

Dolar! Dolar! Dolar! Bir. Bir. Bir.

Postaje vruće. Jako vruće. Idemo. Odvest ćemo djete u bolnicu koja je oko 150 km. Bez ceste. Nema veze. Vodič nam objašnjava moramo voziti i majku. Moramo platiti bolnicu. Nema veze. Ali kako će se oni vratiti. Moramo platiti i auto za natrag. Koje auto? Gdje? Mursi su nomadi, i u stalnoj su potrazi za vodom. Kako?

Dolar. Dolar. Dolar! Bir. Bir.

Dolazi poglavica. Moramo platiti. Mursima 5 dana znači 1. Još jedan dan moramo platiti za snimanje, ali tek je jutro. Nema veze i jutro je novi dan. Moramo platiti još. A platili smo za 5 dana. Danas je drugi.

ETHIOPIA BLOG 14

Uzaludno.

Odlazimo.

Dolar. Dolar. Dolar. Bir. Naka. Naka. Naka.

Ne možemo voditi maloga. Kako mislimo ne? Da ga ostavimo? Jesmo li normalni? Da li smo toliko otupili na patnju? Možemo li ostaviti to djete u prašini da umre. Ući u auto i otići? Ili ga vodimo! Da li je ovo naš život ili njihov?

Žene uzimaju kamenje. U suhe napaćene ruke!

Foto. Foto. Dolar. Dolar. Bir. Naka. Naka. Naka.

Odlučujemo. Vodimo ga! Gdje? A gdje? Pitam? Kako?

Razbit ću ovaj fotoaparat o zid majkemi.