HIMALAJA 2

Himalaje / Čistilište ili egzorcizam

 

Kako Kinezi stalno nešto zajebavaju oko Tibeta, Butan je skup ko sam vrag, Pakistan nesiguran poput Kozari Boka, a Indija ipak daleko od glavnih puteva, ako želite na Himalaju to je najbolje učiniti iz Nepala.Ajmo onda u Nepal. Tako smo se dogovorili. Doma. Pa negdje u Bangkoku shvatili da smo to svima ispričali prije odlaska. E sad…ne zbog ostalih, tako smo si to objasnili, već zbog dogovora. No, znate što se kaže o ljudima koji muški stisak ruke shvaćaju olako kao ‘da’ pred matičarem ili krupijeom. Ti su govna. Mi to nismo željeli biti. Iako ćemo ubrzo shvatiti da će nas ovaj neumjesno nazvani rezultat nužne fiziološke potrebe pratiti i pratiti.

FAR EAST 6 (38) copy

napisao; krešimir raguž
snimili; marino brzac, ishu lama, zoran marinović

I dođemo mi tako u Nepal, Kathmandu živo čudo. Travu i hašiš prodaju kao mi u Hrvatskoj hotele ili zemlju, piju ljudi pivo Everest koje ne samo što je jeftino nego je i dobro, svi se nešto cere (valjda zbog prethodno navedenog), lažu i varaju samo po sitno. Ma divota za one koji su živote navikli guliti u Dubrovniku, Rovinju i Zagrebu. Trojac naperen na Janu, knjigu i jabuku u ruci, podignutu kragnu bijele košulje i susjede čije poglede ne bi zadržao niti agresivniji od dva Busha, a kako će onda zavjesa.
Peglali tako par dana po Kathmanduu, ma plovili kao Titanic prije one sante. Pijane, mogao bih se kladiti u jedan Jack bez rocks.
Ajmo na Himalaju, rekao bi Milić.

Scena dva ide ovako: potpuno ludi pilot zaleti se s tim dvomotorcem između dviju stijena, nad provalijom, pa zaustavi avion koji se sam od srama u ogledalo ne bi mogao pogledati i nazvati tim imenom. Lukla, 2850 metara nad dalekim morem. Aerodrom Tenzing-Hillary, nazvan po šerpi koji je sve odradio i bijelcem, kasnije proglašenim sir-om za kojeg profesorice geografije i danas diljem zaglupljenog i impresioniranog svijeta tvrde da se prvi popeo na Mt. Everest.

FAR EAST 6 (52) copy

Jedni tu odmah vide vrhove. Pa stanu pisat pisma i razglednice. Svojima doma. Drugi vide divnu kulturu i specifičnost autohtone zajednice koja preživljava u surovim uvjetima. Treći se dive planinskim ljubičicama. Ili plaču što iste nisu niknule već deset godina.
Nas troje vidjeli smo nešto četvrto. Vidjeli smo ono što zapravo svi vide, ali ne žele reći. Evo ga, govno. Obično, doduše jakovo – što bi bio himalajski tegleći i nervozni rogati stroj na četiri noge, jel…izmet. Ima ga po svuda. Masu. Tko ga ne vidi laže. Tko ne stane u njega nije hodao po Himalaji. Onaj tko ga ne spomene e taj stvarno sere.

I kada taman pomisliš da samo treba izbjeći taj jakov znak stoljetne prisutnosti kako bi sve ostalo bilo ok, shvatiš da je većina ljudi koja tamo gore živi, naravno u karakternom smislu, puno ozbiljnije smrdi. I nek se ne izmotavaju. Oni nisu imali rat kao mi. Niti ga stalno imaju kao Izraelci. Sorry, Palestinci.

FAR EAST 6 (70) copy

Počinješ sa šerpama. Oni neće nositi stvari jer su ipak šerpe. A to je bitno. Oni su vodiči. Koji ti ne trebaju. Ali ih uzmeš i platiš. Skupo. Pa kako ne znaju engleski zapravo ništa ni ne objašnjavaju. No, naučili su sve marke satova, naočala, jakni, kurtona. Nevini u svojoj vodičkoj misiji još od Lukle te počinju pitati što bi im mogao dati nakon povratka. Ako si glupi turista koji tupavo i duboko propitkuje tuđe kulture i daje kredite neobjašnjivoj važnosti, za dva dana će te početi pitati za poklon u obliku foto-aparata, kamere, police osiguranja. Možda i pina. Nakon što si im već dao karticu. Mi smo sve to odjebali jer smo živčenjaci po prirodi. I nismo imali love još od Lukle. Ma od Kathmandua. Ne moramo se lagati. Važna obavijest, koliko i čudna; gore nemaju ATM iliti bankomata.

Zbog potpunog suhopareka naš je šerpa Dorzje na kraju ispao nesposobni šerpa. Tek s novim čarapama koje su bile prljave, par sitnica i blijedom uspomenom na Hrvate koje je do kraja držao ruskim Grcima koji žive blizu Italije. Česima. Iz Gruzije. Taj isti inače voli Michaela Jacksona pa je skoro umro kada smo mu na nekoj padini rekli da je osuđivani zlostavljač djece zauvijek prestao pjevati. U trenutku silne mržnje umalo sam mu rekao i da je Neverland zapravo bio zatvor. Gori od Guantanama. Suzdržao sam se. Što ću kad ponekad ta blagost čak i mene zna obuzeti. Uostalom kao da on zna da Guantanamo službeno ne postoji.

FAR EAST 6 (89) copy

Drugi su porteri. Nosači. Dio njih bi te u civilizaciji odveo u zatvor. Kao što bi i Jackson zaglavio da je poživio. Zašto? Pa maloljetni su. Naš Anzinrin je bio divan dečko. Jak ko mazga. Ili jak. Nosio je kada smo mi lipsali. Jedini je problem što je imao manje kila od naše prtljage, a jeo je kao te dvije težine spojene u jednu ili Marino ukupno. I on je htio dobiti svašta. Na kraju je i dobio jer je manje žicao. Moje stare Nike patike, broj 45, sada u njegovoj 40 izvedbi gaze ono što jak ostavlja svima koji tek dolaze.

Himalajski ugostitelji su posebna priča. Sobu će ti naplatiti oko 200 rupija. Dva eura. Razveseli te to. Čak i kada naraste na 400 što se dešava s rastom visine. Logično, nema zamjerke. Soba je koma. U njoj uvijek oko minus 3. U wc-u nad koji čučiš nema papira. U kupaoni koja je vani nema tople, a često niti hladne vode. Soba nema zidova, a i prozori su upitni. Nema niti deka, a ni pokrivača. Nema ničega, no shvaćaš to pa se ne ljutiš već raduješ što je jeftino. E, da…ali gdje je ali? Mora ga biti, zar ne?

OFFSTAGE - HIMALAYA (6) copy

Kava s mlijekom 300 rupija. I nikada ne znaš kako je naručiti. Pa nauči više za 22 kune da je kava s mlijekom isto kao mlijeko s kavom, ako stavljaš jednako…p…ti….ma nema veze. Dok ne dođeš na vodu. Koja je 10 kuna boca. Ili Cola 20 do 25 kuna. Ili pivo 30. Ili jebeni domaći kruh koji s jakovim maslacem košta 50 kuna. A ako još naručiš i sir od iste beštije oko 70.
Kažu da je to tako zato što se u brda sve donosi na leđima nesretnih portera ili jakova. Cijena je zato visoka, objasnili su mi. Ma skoro sam bio spreman i na neko kompromisno prihvaćanje realnosti dok me jedna besramna tibetanska izbjeglica (ne ulizujem se Kinezima jer ih zapravo upće ne želim razumjeti vezano za tu okupaciju) nije obavijestila slijedeće: čokolada Mars 20 kuna, a papirnate maramice 22???

Dakle lakše je biskvit preliti čokoladom negdje u Nebraski, posut kikirikijem i čime sve ne, prevesti brodom do Kolkate, pa avionom do te pripizdine u Himalaji, pa na leđima odnijeti do druge te sve na kraju ponuditi jeftinije od običnih maramica koje je neki Đuro smotao u Kathmanduu? Ma hajte, pa zar se i iz aviona vidi da sam balaviji no što sam gladan?

OFFSTAGE - HIMALAYA (3) copy

Legneš tako navečer polumrtav. Probudiš se ujutro u još gorem stanju. Naručiš nešto što ti gurnu pod nos. Hoćeš dalje pa zatražiš račun, kad ono 75, 6 eura. Opa Miki, uloviš da su te slagali na računu za 5,6 eura i unatoč otkriću odeš opljačkan iz guest housea koji si netom prije želio nazvati najjeftinijim na svijetu. Opaska, samo jedna. Ako ne naručiš neku hranu u guest houseu u kojem si spavao gazda će misliti da si to učinio u nekom drugom i po osobi će ti cijenu spavanja povisiti za tisuću rupija. Hvala.

Kada nam je jedan lokalni bandit u Namche Bazaru, inače van sezone stanovnik ni više ni manje nego New Yorka, na kraju objasnio da svoj opskurni klub gore na 3550 metara prodaje za dva milijuna dolara, sve nam je postalo kristalno jasno. Ulaganje sigurno kao novac u HPB-u. Ma još sigurnije.

FAR EAST 6 (74) copy

Himalaja, a vidjeli smo to u dugom lutanju između Lukle i nekih samostana gdje zbog visine već ozbiljno nestaje kisika, to su vam i ljudi koji gore odlaze na odmor. Ili putovanje života. Ispunjenje sna. Kada dođu gaze po jakovim jel, trgaju lažne šangajske štapove i svemu se impresionirano i zadihano od napora smiju, osmjehuju, smiješe. Troše pritom stipendije vlastite djece ili podižu kredite da bi se gore zapravo uvalili iznad vlastitih mogućnosti. Fizičkih, mentalnih i financijskih.

Neki su ipak cool. Većina zapravo. Ali nitko baš nije normalan. Za Japance je jasno. Oni jednako u grupama hodaju po Rimu i po Himalaji. O njima se nema što za reći. Tu su i stotine Iranaca. Valjda se Ahmadinedžad zajebao i odobrio im da idu gore, pa raja nahrupila. Većina uopće nisu trackeri niti penjači, ali kako ne mogu drugdje njima je dobro i u brdima. Tamo im ženice ne moraju nositi marame oko divnih kosa pa u smislu vlastite emancipacije ne prezaju niti od nerazumnih uspona. Ima i Amerikanaca. Oni su tetovirani, drogirani i produhovljeni religijom istoka koju ne razumiju. To je grupa koja na ruksake lijepi zastave država koje su posjetili ili u blažoj varijanti još prije no što u podnožju počnu koristiti boce s kisikom na sebe obuku barem četiri komada odjeće na kojoj piše ‘Nepal-krov svijeta’.

FAR EAST 6 (61) copy

Hodanje: to je bitna stavka u cijeloj priči o Himalaji jer se cijela priča zapravo jedino na nju i svodi. Kad sletiš u Luklu avantura uspona na Himalaju počinje spuštanjem. Prvi dan ideš dolje i vrlo malo gore. Kada se drugi dan malo popneš, onda je ravno. Pa opet dolje. Da bi se ubrzo morao jako popeti gore. Snijega nema, ali ima prašine. Nema niti alternativnih prijevoza. Umreš od straha kada shvatiš da svaki teški korak koji činiš kako bi otišao što dalje i više znači umorniji korak i pol pri povratku. Mostovi po putu vise kao teži oblici erektivne disfunkcije.

Vrlo brzo se zapitaš čemu sve to. Priroda koja prolazi ili ostaje iza tebe surova je u svojoj ljepoti i jednako toliko tužna u zapostavljenosti, zagađenju i uništavanju koje je sustiže. Nepalci kažu da sve ono što mi na zapadu zaprljamo mrlje ostavlja gore kod njih u brdima. Imam jednu fotografiju od prije dvije godine na kojoj se sav bijel od snijega, u isto doba godine i iz istog kuta slikan, kočoperi jedan himalajski vrh. Neki dan sam napravio identičnu. Snijega nije bilo niti milimetar. Inače to je jedan od vrhova koji se u katalozima prodaje kao mjesto vječnog snijega. Pozdrav turistima, haha.

FAR EAST 6 (95) copy

Naravno da smo gore polomili ruke i noge. I ostali bez kisika. Kao i bez para. Marino i bez riječi, a ja bez volje uz dobitak dva herpesa. Zoki bez kazeta jer se zaljubio u neka tri luđaka koji žive u pećini. Fora ekipa, nema se tu što reći. No, može se poslušati njegove riječi: Dolomiti su zakon. Himalaja je samo za one s posebnim potrebama. Netko od nje očekuje iskupljenje, čistilište ili ispovjed. Nebitno. Zašto? Pa samo zato što uopće nemojte sumnjati da ćete bez obzira na motive ili očekivanja gore bez dvojbe naići na samo jedno: egzorcizam. Ono što se dešavalo sa sirotom Emily Rose na kraju će vam izgledati kao obično…što smo ono rekli da nam jak ostavlja pod nogama?