OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Indija uz put, 1983 god

Na jedno, oborito, travanjsko jutro, ludaste 1983. godine, četiri mladca duge kose i rijetke brade, onog staklastog zanesenog pogleda, te sa par stotina prezrenih dolara i jugoslavenskim putovnicama zašivenim u jeftini jeans strukiranih zvonara, odlučio se, iznenada, na jedan daleki put. Zamišljeni smjer; Kardeljevo – Delhi, uključivao je sve moguće stranputice navedenog pravca, vozeći se isključivo po rijetkim vlakovima te pertrpanim autobusima.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

napisao; zoran marinović

Bilo je to recimo, sa ovim odmakom, za ono vrijeme epsko putovanje, premda na tom putu nije otkriven stakleni grad, niti ijedno novo pleme, putem nije pukla niti jedna bomba niti je započeo ijedan veliki rat, čak ni onaj očekivani između istoka i zapada. Bilo je to duhovno putovanje, protkano slašću odlaska te pritisnuto neizvješnošću povratka. Nepovratka – barem tako planiranog. Toliko je bitan bio ‘spirit’ da je zapravo vrlo malo pažnje pridodano suvišnom djeliću prtljage – fotoaparatu marke Ljubitelj 2, koji je nerijetko bio prezren kao dio materijalnog svijeta od kojeg se tako nevješto bježalo, pa su i ove rijetke fotografije zapravo bezvremenske i bezprostorne.

Izdanci socijalističke revolucije, mladice bratstva i jedinstva svih naroda, redom – Koka, Ino, Riža i Jabo. Izgubljeni sinovi materijalnog svijeta uz otkaze na sigurnim radnim mjestima i potpunu rasprodaju svih dobara; gramafoni, LP ploče, gitare, jedan polovni AMI, par kožnih jakni – krenuli su prema Goi. Gdje vječno sunce sja!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tog jutra su se u sivo, radničko Kardeljevo, prašnjavi mediteranski satelit namijenjen istovaru glinice i ukrcaju B materije, ušuljali, kao uljezi, Šiva, Pink Floyd, te par raskalašenih Šveđanki u toplesu čije sam ljetne, oslobođene fotografije lakše pronalazio u zaboravljenim albumima nego portrete egzotičnih suputnika. Njihovu oslobođenost kao da je ljubio Ljubitelj 2. Sve uznešeno Baćinom, mladim mjesecom, cvijećem te ‘marokancem’ – opjevanim, od milja zvanim; turčinom luđakom, kakav on već zna biti, a pod čijom su snagom poslije, dugo, klecala koljena i sušila se usta jednog Johnya Štulića.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Elem, na mjesnom komitetu tada se prvi put spomenula riječ – Indija Kao podrivač revolucije, a nikako kao velika nesvrstana sestra. A da smjestim i sebe u ovu priču, negdje, kao beznačajni pionir sjećam se vlastite babe, umotane u crno, koju ujedno dijelim sa jednim od ove posrnule djece, kako pravdajući se, priča i objašnjava da je za sve kriva Inđija, a onda uz onaj tajanstveni pogled objašnjava, preko oka, u povjerenju; da su Indijanci, oni koji se skinu goli i plašu oko vatre. Uvrštavajući u ovaj ep i vesterne, kojih na jedinom kanalu, jedine Radio-televiziji Zagreb, nije manjkalo.

Eto na vrhuncu samoopredjeljenja, drugova, akcija i zadruga desila se Indija. I otišli su. Ostavljajući odreknute očeve, sluđenu rodbinu, uplakane majke i zabezeknute odbore. Ostao je samo jedan, nenabrojani Kum Gilja, isti onaj koji je malo kasnije častio ‘iskusne’ rokere u parku Zrinjevac, a po njegovim pričama, kume, nakon turčina luđaka, hitna je samo vozila-razvozila, i to neka eminentna i javnosti danas dobro poznata imena. Uvijek su se ove dvije priče o ostanku i odlasku prele i miješale, dajući na važnosti objema. Tako da budu bitni ne samo oni koji odlaze nego i oni koji ostaju.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Put je trajao! Dijelovi priče naraštajima su popunjavali prazne rupe toplih ljetnih večeri. Gotovo kao da smo prisustvovali trenucima kada ih je policija gotovo zatvorila zbog bezazlene cigarete da bi zatim sretna odlepršala sa podmićenih stotinjak dolara, ili kada su im kroz prozor mladi Pakistanci pokazivali da će ih skratiti za glavu sumnjajući da su ovi mladi američki hipici u potrazi sa svim čulnim užicima.

O babama, misticima i nematerijalnim vantjelesnim iskustvima, o vrelim ulicama Jaipura i mutnim dubinama Gangesa, preo se ep. Sva ta silna nevinost činila nas je opreznima toliko da ni danas ne uzimam ‘dobroćudno’ ponuđenu pljugu očekujući kako bi mi trenutak poslije u sobu banuo brkati Pakistanac mašući pištoljem i bambusovim štapom. Sve u jednom putovanju, stranputici, koje je od početka do kraja trajalo nešto manje od 4 mjeseca.

No, kraj, se ipak desio. Ponovno su se otvorila nova radna mjesta, a hipi frizure zamjenile su fudbalerke. Vrleti Himalaja ponovno je nadomjestilo okopavanje mladog krumpira na baćinskim poljima. Neki od njih godinama su se ponovno vraćali Indiji tražeći svu svoju sreću, neki i dalje ostajući na putovanju mada više nikada nisu nikamo otišli.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA