ETHIOPIA 2 1

Mursi

lik. 5 birra. Klik. 5 birra. Klik. 15 birra! Foto, foto, frend! Dok na vrelom afričkom suncu vadimo zgužvane etiopske novčanice, ispred drvene kolibe, u društvu vodiča i postarije gospođe, za svaku napravljenu fotografiju plaćamo 5 birra, oko 2 kune. Precizno kao u kakvom trgovačkom centru odbrojava se svaki klik na fotoaparatu. Plaćamo, u tom gotovo neugodnom fotografskom pokušaju. Za oboje. Napetom zbog neprestanog poziranja.

Alitri novčanice nisu dovoljne, kaže mi, daj još dva birra. U pozadini je bilo dijete. Dijete vrijedi 2 birr po fotografiji. Dajem još dva birra. Sada je zadovoljna. Sretno me grli, dok joj napaćene, gole grudi lamataju po trbuhu. Žvače zeleno sjemenje a koru pljuje po nogama. Mojim. Kao tanjur velik drveni prsten rasteže donju usnu u osmijeh. Jedini kojeg sam vidio toga dana, a zasigurno najneobičniji koji sam vidio – ikada.

ETHIOPIA 2 2

Napisao i snimio / Zoran Marinovic

Žene iz afričkog plemena Mursi, planetarno su poznate po umetanju drvenih tanjura u usta. Djevojkama od 15- 16 godina majka ili neka druga žena iz sela rasječe usnu i izbije dva prednja zuba na donjoj vilici, u koju se zatim stavlja mali drveni ili glineni kolut. U razdoblju od par mjeseci u usta se umeće sve veći komad drva. Nakon nekoliko mjeseci kolut može biti i širok do 25 centimetara. Koliko će djevojka rastegnuti usnu ovisi najviše o tome koliko je spremna da se nosi iznimno jakom boli i nelagodom, a nema sumnje da za umetanje velikih tanjura i motiv mora biti strašno velik.

ETHIOPIA 2 3

Postoje, najčešće dva kriva objašnjenja zašto to čine. Prva teorija da veličina tanjura određuje status u klanu ili donosi veći miraz, neistinit je iz razloga jer se na ovakav obred ponekad odlučuju i djevojke koje su već udane. Druga teorija je da su se Mursi odlučili za ovakav ekstremni ‘make over’ da bi na taj način odbijali lovce na robove jer ovakav izgled šokira zapadnjake. Međutim, prava istina je da se tanjur kao dekoracija kotura kroz ovaj narod još iz prapovjesti. Vezan je uz odrastanje i trenutak kada djevojčica postaje žena. Isto kao što su muškarci plemena Mursi uvijek potpuno goli.

Krug u ustima je most između tijela i zajednice. Na pitanje bilo kojoj ženi zašto to radi odgovor je uvijek isti: ‘to je naš običaj’ ili ‘ želim izgledati lijepo poput svoje majke’. Bilo to nama shvatljivo ili ne, činjenica je da je probijeno tijelo za Murse lijepo i jedinstveno, jednako kao što su im bijelci ružni i prozirni, te ih nazivaju ‘oguljenima’.

ETHIOPIA 2 4

Danas, u 21 stoljeću, jedina dodirna točka između ova dva, naša svijeta, trenutak kada novčanica iz bijelih ruku namazanih zaštitnom kremom prelaze u crne ruke prašnjave od kamenom mljevenog kukuruza. Odnos je ogoljen i frustrirajući za sve prisutne. Agresivnost i bezrezervno upiranje Mursa da se plati gotovo sve, može biti i na granici sukoba.

Fotografske smicalice, poput teleobjektiva ili zaklona samo dodatno mogu pojačati sukob, jer tada Mursi smatraju da ih varate. Ako se bilo gdje ili bilo kada uperi fotoaparat u bilo kojeg pripadnik plemena morate izdvojiti 5 birra. Zapravo broje se svaki klik fotoaparata i ne postoji način da platite manje. Neobično s obzirom da ne znaju brojati, nemaju škole ni bolnice, čak ni Mursi jezik ne postoji u pisanom obliku.

ETHIOPIA 2 5

Susjedna plemena, koja inače uopće ne zanimaju turiste, Murse smatraju lopovima i razbojnicima. Gotovo stalno traju oružani sukobi između Mursa i okolnih plemena Kwengu i Suri. U obližnjem kampu nacionalnog parka razgovaramo sa upraviteljem Olujawniem, koji kaže; Mursi poziraju samo zato što žele novac, tih nesretnih 5 birra.

Zbog toga gube samopoštovanje, gube svoju prošlost ponosnih ratnika. Zna se desiti ako fotografirate nekoga od Mursa a ne želite mu platiti da vem legne ispred vozila i dok ne platite neće se pomaknuti. Imaju li razloga plašiti se? Čini se da imaju.

Dolaskom ‘oguljenih’, nakon tisuću godina Mursi više nisu sami, gube sanjivu dolinu ali i svoje živote. Polako dolaze na marginu etiopskog društva, a njihov senzacionalan izgled samo je cirkuska atrakcija. Stalna netrepeljivost je i oko podjele prava na kontrolu područja oko rijeke Omo.

Koliko to god loše zvuči, najgore je što dolaskom stranaca postaju svjesni da njihova svakodnevica više nema dodira sa tradicijom. Pomalo shavaćaju da su mala, beznačajna skupina koja ovisi o odlukama etiopske vlade smještene u predalekoj Adis Abebi te da je njihova budućnost u rukama svijeta kojega ne razumiju i kojem apsolutno ne pripadaju.

 

ETHIOPIA 2 6

I što im drugo preostaje nego onih 5 birra po fotografiji.

Kada sam pitao vođu jednog klana što misli o dolasku bijelaca koji ih fotografiraju dobio sam odgovor:

Fotografija je izgleda jako važna bijelcima. Ako je to loše reci nam. Bijelci ne govore mursi pa ih ne pitamo što rade. Znamo da su bijelici lopovi. Nekada nas slikaju a onda pobjegnu i ne plate! Jesmo li mi tu samo za gledanje?