Xpro2_2

Umjetnost je ispit čvrstine

Dvadeset godina, više ili manje, bavim se fotografijom. Odustajao sam. Dvojio. Priznajem. Pokušavao sam, kako bi moj otac, lučki radnik rekao, prihvatiti se poštenog posla. Očito nisam uspio.

I dalje nosam te kamere, kao breme ili ciglu oko vrata, preko ramena, po rukama. I ne mogu reći da sam zbog svega toga posebno nesretan. Isti taj fotoaparat odveo me na divna mjesta, kamo turisti i putnici ne polaze, odveo me i na ona druga, manje lijepa. Sto puta sam ga htio razbiti o zid, sto puta se s njim osjećao kao najsretniji čovjek na svijetu. I tako. Iz dana u dan.

Xpro2_5

Zbog iste te cigle, da privedem kraju ovaj uvod, pojeo sam omlet sam sa Coppolom, pio kavu sa Robertom Escobarom, i sjedio sa generalom Pradom, gledao sante leda kako plove prema Antartiku i lavinu podno Mount Everesta, zavlačio se u cu-chi tunele, pio krv s Masajima, i dočekivao zore u potrazi za jaguarom. Pričam kako sam pod okriljem noći preplivao rijeku Kongo, dok je na straži spavao crni dječak sa puškom u ruci.

Gledao sam kroz objektiv kako se ljudi ubijaju, i mrze, djevojčice optužene da su vještice, dječake sa puškama u ruci. Vidio sam na istom mjestu zlato i glad. Ljubav i smrt. Ruku pod ruku.

Xpro2_6

U neka vremena na ‘zadatke’ bih nosio terete opreme, gomile objektiva i rasvjete. Osjećao sam obvezu, da tako naoružan, trebam napast stvarnost, koja se samo prividno činila dostupna svoj toj tehnologiji. Bio sam u krivu.

I opterećivala me je ta oprema. Udaljavala od smisla. Tražio sam se među širokim kutevima i plitkim fokusima. Stalno želeći još. Onda sam se uhvatio i u koštac sa brojem okidanja, beskrajnim pokušajima i promašajima. I onda vremenom, a ne tako davno, htio sam sve to promijeniti. Pronaći nešto što bi moglo zamjeniti sve to.

Imao sam i Haselblad, i Pan, koristio i Df, … a onda jednog dana i Fuji Xpro, ne znam kada, ni kako, ali od tada pa do danas nije se dogodio niti jedan jedini dan, bez tog fotoaprata. Rekao sam jednom prilikom, stojim i dalje pri tom. Kad me sretnete bez tog fotoaparata … plaćam piće. I ne samo jedno. Znači … teglim i dalje.

Xpro2_3

Tehnički dio priče Xpro2, ovom prilikom bih preskočio. Google tražilicu nikako ne mogu nadmudrit. Mogu tek spomenuti gotovo neviđeni ‘dinamic range’ i epski ‘iso’, mogao bih i reći da auto fokus nije namijenjen sprinterima i skakačima u dalj, baterija bi isto tako mogla biti malo bolja.

Ali.

X pro napravljen je za znalce, umjetnike, romantike. Gospodu i pustolove. Napravljen je prije svega da zarobi strast. Oslobođeni dobri duh prošlih, romantičnih vremena kad je mogućnost okidanja bila promišljena. Tako bi sve dobilo nekakav smisao, ideja i plan bili su u koleraciji, prostor bi se kadrirao a svjetlo, vjerovali ili ne, mjerilo. Spomenula bi se i riječ umjetnost. Prije vremena kada se poput babe roge pojavila memorijska kartica i neograničena mogućnost pokušaja i promašaja.

Xpro2_1

Fascinantna je zapravo neovisnost Xpro od Photoshopa. Danas presudnog alata u fotografiji. Desetak različitih film filtera, vrlo lako dostupnih i podesivih, upravo savršeno omogućuju da fotografija odmah bude finalna. Gotova. Nedodorljiva.

Jer rafalni pristup fotografiji, pravilo u kojem nema kraja broju pokušaja, u konačnici sasvim sigurno je promašen. Ali nemoguće je ne proći kroz maglu neznanja. Jer teško je reći, gdje prestaje fotoaparat, a gdje počinje fotografija.

Umjetnost je svojeglavi ispit čvrstine. A Fuji X pro je … najčvršći.

Xpro2_7