predavanje Sa (00)

Predavanje / Fotograf. Samo promatrač! Ili?

Ovogodišnji program radionica i predavanja te ostalih sadržaja Festivala Fotografije BiH, izgleda ovako:

Nedjelja 25.1. – Akademija likovnih umjetnosti

12.00h – Zoran Marinović / predavanje / tema; Fotograf. Samo promatrač! Ili?

Fotografija je na lošem glasu kao najrealističnija, a samim time i najjednostavnija grana umjetnosti koja tek oponaša stvarnost. Manje ili više neuspješno. Ali ona je i moćno oružje. Ljudi joj vjeruju, iako nerijetko laže. Ona je ipak u najboljem slučaju samo poluistine. Postoji puno pitanja na koje fotografije ne daju odgovore.

Zbog fotografija se ispaljivao se metak u glavu i sebi i drugima, fotografija je pokretala ratove, zaustavljala ofenzive, svjedočila veličanstvenim porazima i jalovim pobjedama, negativce pretvarala u heroje, uništavala stotine a spašavala stotine tisuća života, a radilo se samo o jednom okidanju.

I za kraj jedno vrlo jednostavno pitanje, koje nema odgovor; Da li je trenutak kad pritisnemo okidač ujedno i kraj naše priče?

Da li je fotografija samo trofej?

Ili?

 

Fotografija nije samo rezultat susreta između događaja i fotografa, iako snimanje slika samo po sebi je događaj, i to onaj sa sve namjetljivijim pravima – na uplitanje, zaposjedanje ili zanemarivanje bilo čega što se zapravo zbiva.

I dok se stvarni ljudi negdje u svijetu ubijaju sebe ili druge stvarne ljude, fotograf ostaje iza objektiva stvarajući sićušni element jednog drugog svijeta. Paul Hansen je 2011. nagrađen na švedskom “Swedish Picture of the Year” natječaju. Na fotografiji vidimo Fabienne, mladu haićanku koja je sa samo 14 godina, metkom u glavu, ubijena jer je ukrala dvije plastične stolice.
HAITI 1A onda se pojavila je dan drugačija priča. Nathan Weber objavio je fotografiju u kojoj se pojavljuje sličan kadar, ali iz perspektive u kojoj je djevojka okružena fotografima. U trenutku smrti oko nesretne djevojke bilo 14 fotoreportera. Desila se eksplozija kontroverze i kritike.

HAITI 2

Fotografirati ljude samo po sebi znači oskvrnuti ih, prikazati ih onakvima kakvi sami sebe nikada ne vide, imajući saznanje o njima koji oni sami nikada neće moći imati, niti ga potvrditi, promjeniti, nemogu se žaliti, negodovati, prosjedovati. Prikladan je to medij za tužno, uplašeno vrijeme.

Fotografije šokiraju samo ukoliko prikazuju nešto novo. Nažalost tako se povećava i ulog, potpuna manipulacija trenutkom, bespoštedna trgovina tuđom nesrećom.

Preostaje pitanje; Gdje je granica?

Predavanje Fotogrfija BiH 4