VISIA_DU (7)

Fotografija. Svjedok vremena

Fujifilm, Bratulić doo, Fotoklub Marin Getaldić i ZTK grada Dubrovnika organizirali su predavanje Zorana Marinovića, ratnog fotoreportera, na temu dokumentarne fotografije, u kinu Visia.

Između pitanja, publika je gledala kratke video isječke sa njegovih ratnih terena, pritom uživajući u ljepoti fotografija.

VISIA_DU (1b)

Marinović je rekao da dokumentarna fotografija u Hrvatskoj i nije u nekom zavidnom položaju i kako nismo na svjetskoj razini, spomenuvši pritom kolegu ratnog fotoreportera.
– Jedan od razloga nezavidnog položaja je taj što je prije postojao čovjek čije mjesto i danas zjapi prazno u ratnoj fotografiji, a to je bio Pavo Urban. Danas možemo žaliti ne samo što smo ga izgubili, već i zbog svega što nije napravio. Urban nema veliki opus fotografija, ali one koje ima su epske. Njegov prerani odlazak jedan je ogroman gubitak za sve nas.

– Kažu da su loša vremena dobra za fotoreportere, nažalost. Smatram da vrhunsku fotografiju može napraviti bilo tko. Ispričati fotografsku priču i prenijeti emociju, to je onaj teži dio – objasnio je Marinović.

Spomenuo je Kongo i ISIL rekavši kako svi imamo neke veze sa tim dijelom svijeta, svatko od nas ima mobitel koji ima komad koltana koji su kopali djeca iz Konga.
– Irački vojnici nose hrvatsko oružje kupljeno preko natječaja, a s druge strane ISIL koji se bori protiv iračke vojske opet ima hrvatsko oružje. To je taj paradoks – rekao je.

VISIA_DU (2)

Naglasio je kako je poanta u tome da svi imamo nešto zajedničko, a dokumentarna fotografija bi to trebala znati povezati. Kazao je kako se ona ne bavi se samo ratnim stanjima, vremenskim neprilikama i svim negativnostima, to je jedno lijepo zanimanje, jer aparat čovjeka može odvesti na bilo koje mjesto.

– U svom poslu doživim puno više lijepih stvari nego loših, ali normalno da ljude zanima ono najgore, ono što šokira i izaziva emocije. Zato su te ratne fotografije najjače. Vjerujem da fotografiranjem tih ratnih fotografija možemo barem postati svjesni da smo svi u ovome zajedno, ali to čini i moj rad uspješnim, jer znači da sam uspio ukazati na neki problem.

VISIA_DU (5)

– Nitko ne može biti imun na ljudsku patnju. Ali to je posao koji sam odabrao. Teško je reći gdje prestajem ja, a gdje počinje fotografija. Postoje dani kad se osjećam loše i kad bi aparat najradije razbio od zid. Od najsretnijeg čovjeka na svijetu, do čovjeka koji lije suze, taj put sa sobom prođem svakodnevno. Kad čovjek dođe na teren i suoči se sa ratnim stanjem, shvati da tu nema ništa romantično kako ljudi nekad misle – kazao je Marinović.

Na pitanje o fotografiranju, Marinović je istaknuo kako ga proganjaju fotografije koje nije napravio. One koje je vidio okom, a nije fotografirao.
– Kažu da je fotografija samo oponašanje stvarnosti, ali ne bih se složio. Ona, po meni, ostavlja jači dojam od teksta. Nosi emociju koja se ne može opisati riječima – zaključio je Zoran Marinović svoje predavanje na temu dokumentarne fotografije.

VISIA_DU (3)