Mob Aplikacija 00

Mob Aplikacija

U rudnicima do kojih je doprla sitna, prošvercana kamera, dječaci od dvanaest godina pijucima bezvoljno udaraju po stijenama oko njih, na dubini u kojoj ih već zemljina utroba grije, guši, omamljuje svojim mirisima, privlači ih da utonu u san, zaspu zauvijek u njezinom naručju dok im plinovi s dubine ulaze u nosnice, podlo i zavodljivo. Djeca kopaju dijamante, kopaju kobalt, traže koltan. Rade to zato jer nemaju izbora, jer su dovoljno sitni da mogu strukati zemlju u uskim tunelima i iznositi van na svjetlo ono što uspiju pribaviti tijekom dana svojim žuljavim, ispucalim dlanovima.

Mob Aplikacija 01

napisala / Bisera Fabrio
snimio / Zoran Marinović

Dijamanti, s njima većina nema posla, ostaje to privilegija bogatih i taštih koji žele da im se na prstima blješti vrijedan kamen kojega je iskopalo neko siroto dijete u Kongu, ali koltan, čijih je pedeset  posto svjetskih zaliha prioroda sakrila upravo u jednoj od najtužnijih, najbrutalnijih zemalja svijeta, afričkom Kongu u kojemu se ratovi smjenjuju sa političkom korupcijom, paravojnim iživljavanjima i nemoći svih onih koji srce tame Konga promatraju kao na zaboravljenu priču, taj je metal nešto što je u našim mobitelima, računalima, u onome što koristi prosječan potrošač, onaj koji se u neoliberalnoj globalnoj križaljci osjeća inferiornim. Većina i ne zna da porijeklo koltana u našim gadgetima nije dokazano i verificirano, da najveći proizvođači mobitela često ni sami ne pitaju za porijeklo robe.

Mob Aplikacija 2

Dijamante smo zvali krvavima. Metale koje koristimo u aparatima bez kojih u 21.stoljeću nema života, mediji ih nazivaju “konfliktnima”. Ublaženi pridjev koristi se zato da se olakša savjest. Puno je lakše kriviti bogate i njihove kričave dijamante nego li sve ostale, onih 99 posto koji nemaju dijamante, ali imaju – mobitele, laptope ili stolna računala. Koltan je zapravo industrijski naziva na mineral tantalit koji nastaje iz tantala. To je sivi, tvrdi i vrlo težak metal. Čist je rastezljiv i može se izvlačiti u tanke žice.

Mob Aplikacija 3

Afrika je izmučena svim onim stoljetnim iscrpljivanjima njezinog bogatstva, a Kongo je njezin najefektniji simbol – mjesto napušteno i ostavljeno od sviju u kojemu djeca kopaju pod zemljom ne bi li na situ pronašli metal koji će ih na tek kratko vrijeme spasiti od sirotinje i gladi. Zemlja koja je bila privatni robovlasnički posjed belgijskog kralja Leopolda II i u kojoj su izmrcvarene i generacije ljudi i resursi bogate utrobe afričkog tla, danas je jedna od najopasnijih i natragičnijih zemalja svijeta.

Kongo je priča o kojoj se u Belgiji i danas nerado govori jer je upravo u vrijeme Leopolda, na prelasku iz 19. u 20.stoljeće, u koloniji koju je proglasio svojom vlastitom stradalo preko 10 milijuna ljudi. Razina brutalnost i surovosti bila je strašna. Često su nestajala čitava sela, plemena i narodi, a na kaučuku, odnosno zaradi od gume koji je stizao iz Konga, blještavilo Europe bilo je još sjajnije. Ono što je nekada bio kaučuk, danas su metali i dijamanti.

Mob Aplikacija 4

Tragedije su jednako strašne – ili čak strašnije s obzirom na to da svijet voli misliti kako je civilizacijski napredovao od kolonijalnih iživljavanje 19. i 20. stoljeća do “Age of Aquariusa”, odnosno današnjice. Možda to pravilo vrijedi za puno drugih mjesta, ali za Kongo – ne. Nisu tu samo doprinijeli bijeli vladari nego i domaći lideri, korumpirani, nemisosrdni i brutalni vladari koji su se prema svojoj zemlji odnosili jednako oholo kao i stranci. Trgovali su njezinim resursima i ljudskim životima, što je eskaliralo prije 15 godina kada se razbuktao građanski rat. Iskru je potplaio slom Mobutu Sese Sekoa, simbola korupcije i diktature kojega su njegovi sunarodnjaci nazivali “velikim kradljivcem”:

Priče o njegovom bogatstvu, rasipanju novca i nepotrebnom luskuzu ušle su u ljetopise diktatura 20.stoljeća, a Sese Sekou je cijeli Kongo (odnosno, tadašnji Zair) bio njegovo vlastito igralište – bilo je dovoljno malo prokopati po zemlji iz iz nje su ispadale čitave dragocjenosti, sve ono što su bijelci i zapadnjaci željeli, što ih je činilo sretnim. Kada je njegov režim pao, zemlja se našla u još većem rasulu. Sada je bilo puno onih koji su željeli zauzeti njegovo mjesto, živjeti luksuzom kojim je on živio, a ne učiniti nešto da pomognu uništenoj dražavi.

Mob Aplikacija 5

Od tada je Kongo u svojoj tami, unatoč činjenici da je najveća UN –misija u srcu Afrike, nemoćna i gotovo nepotrebna.

Zapravo, teško da joj se može pomoći kada je nesigurna, nije ni jasno tko se u njoj sve protiv koga bori i kojim sredstvima, koliko je to dogovor, a koliko urota i tko profitira iz svega. Velike korporacije u mobilnoj industriji? Svakako.

S novim stoljećima, afrička se tragedija u tom smislu ne mijenja.  U Kongu su najvrijedniji koltan i dijamanti. Po količini izvađenih dijamanata ova je zemlja treća u svijetu, a po zalihama prva. Južnoafrički De Beers, zajedno sa belgijskim partnerima, uz državu je u suvlasništvu jedinog tamošnjeg legalnog rudnika. Ostali su pod kontrolom neke od vojski ili paramilicija koje se smjenjuju u  prevlasti nad napaćenom i slomljenom zemljom koja je u stalnom stanju rata od pada diktatora Mobutu Sese Seka 1997.godine. Od tada je, procjenjuju humanitarci, a nitko zapravo sa sigurnošću ne zna, u Kongu stradalo šest milijuna ljudi. Silovanja, otimačine, pljačke, ubojstva, napadi, životi koji ništa ne vrijede, stvarnost su ogromne, druge po veličini afričke zemlje sa 75 milijuna ljudi.

Mob Aplikacija 6

Milijuni koji su stradali od početka sloma 1997.godine su djeca; 90 posto žrtava nije stradalo u oružanim sukobima nego od njegovih posljedica. I zato ljudi iz Konga bježe u Europu, sjevernije u druge afričke zemlje, čak u Kinu, daleko od mračne, mučne zbilje u kojoj su djeca rudari, djeca vojnici sa kalašnjikovima, sablasni zbog surovog odrastanja i izgubljenog djetinjstva i života koji im nikada neće biti nadoknađen. U Kongu su neka plemena svedena na čisti plijen, ubijana da bi bila zbrisana zauvijek, slučajevi kanibalizma nisu rijetkost, a broj silovanih djevojčica i djevojaka nigdje nije veći nego li u Kongu.

Mob Aplikacija 7

aj je civilizacijsko-političko-ekonomski paradoks time Kongo učinio još strašnijim mjestom – zemlja je to koja je, prema statistikama njihovog BDP-a per capita druga najsiromašnija zemlja svijeta, a po svojim priorodnim sirovinama jedna od najbogatijih. Njihova je vrijednost, kažu ekonomisti, više o 24 trilijarde američkih dolara, cifra koju je gotovo teško i zamisliti pribrano. No, njezini stanovnici, ogromna većina njih nemaju baš ništa od te činjenice. Kopaju jer znaju da moraju, da bi mogli dobiti batina od stražara koji ih čekaju i tuku ukoliko djeca ne rade bespogovorno i non-stop.

Jedan od najpoznatijih svjetskih proizvođača mobitela, europski supergigant, nije mogao, za potrebe snimanja ozbiljnog političkog dokumentarca odati porijeklo koltana kojega nabavlja niti jamčiti da nije potekao iz rudnika smrti u Kongu. Novinar koji je istraživao priču godinu dana je slao mailove i svakog tjedna zvao radi razgovora. Na kraju je dobio sat vremena sa nekim middle-managementom, dobronamjernim ljudima koji nisu imali ni autorizaciju niti podatke o tome odakle stiže krvavi metal. U međuvremenu, na tržište je izašla “Phone Story”, brutalna igrica za mobitele koja priča priču o tome gdje se traže sirovine od kojih ti mobiteli nastaju.

Mob Aplikacija 8

Apple je nije želio staviti u svoju ponudu i Phone Story nije dugo zaživjela. U njoj, igrač je bio stražar koji male rudare maltretira ne bi li brže kopali koltan i vadili ga na površinu. Što je ovaj bio agresivniji, bio je uspješniji. U stvarnosti nije ništa puno drugačije; djeca dobiju manje od dva dolara dnevno, njihovi stražari nekoliko puta više. U rudnicima zaboravljenim i od ljudi i od pravde rade od jutra do mraka. Neki od njih su preko svojih obitelji zaduženi pa tim poslom odrađuju dug, drugi su pak robovi zarobljeni u nekom od bezbrojnih sukoba.

Oni koji su bili s njima kažu da bi djeca pobjegla, ali niti ne znaju u kojem bi pravcu trebali bježati kući. A onda opet postoje i oni koji su osjećaju odgovornost i obavezu i moraju prehraniti svoju obitelj i to je jedini posao kojega mogu naći, koliko god strašan bio. Ne znaju niti tko kontrolira područje u kojemu rade niti kamo prosijani metal odlazi. Od novca kojega ilegalni vlasnici rudnika dobijaju, warlordi naoružavaju svoje jedinice. Mada su pokušaji uvođenja regulative na tržište koltana naišli na razumijevanje pa su se velike kompanije načelno obvezale da neće koristiti “konfliktni metal”, porijeklo otkuda dolazi zapravo je teško dokazati. Lako je manipulirati podacima i sakriti pravi trag. Do rupe u rudnicima Konga ionako ne dolazi ni zvuk niti zrake svjetlosti. A kamo li informacije.

Mob Aplikacija 9